Vrijeme

17 °C

Jelsa kroz povijest

Naselja na središnjem dijelu otoka

Vrbanj, najveće selo na otoku. Dominira većim dijelom starogradske ravnice. U njemu je rođen Matija Ivanić, vođa bune pučana iz 1510.-1514. godine. Najstariji spomenik su takozvani Krojevi dvori (Kraljevi dvori), ranosrednjovjekovni objekt za koji se pretpostavlja da je bio sjedište pred-komunalnog kneza. Naziv nosi stoga što ga legenda veže uz vođu pučkog ustanka, Ivanića. Župna crkva sv. Duha nastala je u 18. stoljeću na mjestu stare. Na glavnom oltaru čuva se oltarna pala „Silazak duha svetoga“, Baldassarea d' Anne. Cesta prema sjeveru vodi iz Vrbanja do pripadajuće mu uvale Basina, koja je njihov izlaz na more.

Iznad sela, na brdu sv. Nikole, koji je najviši vrh na otoku (626 m), nalazi se crkvica sv. Nikole koju je krajem 15. stoljeća dao sagraditi Matija Ivanić.

Drugo veće selo je Svirče, nastalo kao izdanak Vrbanja. Sastavljeno je od tri manje arhitektonske aglomeracije: najstariji dio mjesta, kuća Carić koje su međusobno povezane mostićima, te kompleksa kuća Šimunić. U podnožju naselja je prostrana župska crkva sv. Magdalene, koja je sagrađena u 20. st. na mjestu stare iz 18. st. od koje je sačuvan zvonik, te staro groblje.

Selo Dol je svega 6 km udaljeno od Starog Grada. Sastoji se od dvije aglomeracije: Dol sv. Barbare koji nosi ime po istoimenoj baroknoj crkvi koja se spominje još u 13. st., te Dol sv. Marije kojim dominira crkva sv. Petra. U njoj je secesionistički oltar Ivana Rendića.

Selo Pitve je uz Dol najstarije naselje na otoku, koje leži na ulazu u Vratnik. Staro je naselje uz klisuru, zbog svojih obrambenih karakteristika sačuvalo kontinuitet postojanja još od ilirskih vremena. Novija naseobina iz 15. st. nosila je naziv Ostrvica. Između ova dva naselja je crkva sv. Jakova iz 19. stoljeća. Ispred nje se nalazi antička glava boga Janusa s dva lica, kao simbol zaštite (Janus - bog vrata, ulaza i izlaza).

U zgradi nekadašnje škole današnji Muzej hvarske baštine iz Hvara bio je postavio dvije muzejske zbirke, koje su na žalost zatvorene. Vinogradarska zbirka ilustrirala je bogatu vinogradarsku prošlost otoka s brojim etnografskim predmetima, te zbirku NOB-a.

Vrisnik je slikovito malo naselje koje je dobilo ime po vrijesu. Osim župne crkvi sv. Antuna Opata, kojoj se prilazi alejom čempresa, u Vrisniku se nalaze još i crkvice sv. Roka i sv. Doroteje.

Sva ova naselja uz plodnu starogradsku ravnicu orijentirana su poljodjelstvu. Čine značajnu baštinu stare otočke arhitekture, rustičnih sklopova kamenih kuća, često pokrivenih kamenim pločama.

Vrboska je najprivlačnije mjesto na otoku. Zbog svog položaja uz dugi i uski morski rukavac na nekoliko je mjesta premošćena malim slikovitim mostićima, što joj daje posebnu draž. Okružena je prstenom borove šume kroz koju se laganom polusatnom šetnjom može doći do Jelse.

Mjesto se, kao luka sela Vrbanj, razvilo u 15. stoljeću, u ribarsko naselje s dugom tradicijom soljenja srdela. Upravo iz tog razloga tu je smješten Ribarski muzej koji ilustrira bogatu ribarsku prošlost mjesta i otoka. Zgrada nekadašnje tvornice sardina zaštićeni je spomenik industrijske arhitekture.

Na prostoru ovog nevelikog naselja nalaze se najvrjedniji spomenici otoka Hvara. Crkva-tvrđava, fortificirana crkva sv. Marije iz 16. stoljeća najljepši je spomenik svoje vrste u Hrvatskoj. Župna crkva sv. Lovrinca iz 15. st., sačuvana je danas u svom barokiziranom obliku iz 17.st. U njoj se čuvaju najznačajnije slike na otoku. Na glavnom oltaru Ivana Rendića je znameniti poliptih sv. Lovrinca, rad velikog Veronesa. Na bočnim su oltarima „Gospa s medaljonima“ Jacopa Bassana i tri slike Celestina Medovića. Uz njih je i mala ikona iz 16. stoljeća. U sakristiji se čuva srebrni križ Tiziana Aspettia iz 17. stoljeća, crkveno ruho i čipke.

Crkvi-tvrđavi pripadaju slike „Rođenje Bogorodice“ Antonija Sciurija iz 17. stoljeća, „Gospa od Karmela“ Stefana Celestija iz 17. stoljeća, „Oplakivanje“ Giuseppea Alabardija, te „Gospa Karmelska“ Marka Rašice.

Mala crkvica sv. Petra jedna je od najstarijih na otoku, a spominje se još u hvarskom Statutu iz 1331. godine. U njoj je kip istoimenog sveca koji se pripisuje radionici Nikole Firentinca.

Jelsa je smještena uz obalu u sredini sjeverne strane otoka Hvara. To je jedino mjesto na otoku s vlastitim izvorom pitke vode, pa je i vegetacija bujnija. Na prvi pogled Jelsa je u svom urbanom i arhitektonskom obliku novije naselje s karakteristikama gradnje 19. stoljeća Međutim, u naselju i okolici postoje tragovi života još od prapovijesti, preko antičkih do srednjovjekovnih materijalnih svjedočanstava nastanjenosti. Jelsa se razvila u Srednjem vijeku kao luka sela Pitve koja se u Statutu iz 1331. godine spominje kao „Fons vocata Jelsa“ ili „Portus de Pitue“. Stari jelšanski grad – Civitas vetus Jelsae odnosi se na ruševine srednjovjekovne utvrde na poluotoku Gradina. Na ovom je poluotoku u 17. stoljeću bio izgrađen samostan Augustinaca, od kojeg je ostala današnja crkvica. Kasnije se uz nju formiralo mjesno groblje.

Župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana u hvarskom se Statutu spominje kao crkva sv. Marije. Crkva je 1535. godine, zbog opasnosti od Turaka, bila fortificirana. Stoga i danas ima izgled crkve-tvrđave. Oko crkve se dalje razvijalo naselje. Barokna crkva sv. Ivana, na malom slikovitom trgu povučenom od obale, najznačajniji je spomenik Jelse. Crkva je nastala u 15. st., a barokizirana je u 16.st. Na samom ulazu u mjesto nalazi se mala crkvica sv. Roka iz 16. stoljeća. Uz crkvu je barokna kuća Obradić-Machiedo.

Najrustičnija je crkvica sv. Mihovila iz 15. stoljeća rađena u gotičkom stilu.Na vrhu južnog brežuljka iznad naselja, nalazi se zavjetna crkva Gospe iz 1535. godine. Središnji dio naselja uz obalu krasi klasicistička zgrada Općinskog doma s vijećnicom. Uz dom je raskošni gradski perivoj s kipom kapetana viteza Nike Dubokovića, istaknutog Jelšanina, koji je zaslužan za suvremeni razvoj Jelse. Rad je kipara Ivana Rendića. Kuća ove obitelji smještena je u predjelu Mala Banda. Čuva vrijedan namještaj, bogatu biblioteku i arhiv obitelji, te zbirku starih slika.

Suvremeni razvoj Jelse obilježio je razvoj brodarstva i trgovine u 19. stoljeću. U Jelsi je za vrijeme preporodnog buđenja nacionalne svijesti 1868. godine osnovana prva hrvatska čitaonica na jadranskim otocima. Danas uz ribarstvo i poljodjelstvo, kojim se stanovništvo bavi uglavnom za osobne potrebe, svoje gospodarstvo razvija uglavnom na turizmu. U kući suvremenog akademskog kipara Jurja Dobrovića na Trgu sv. Ivana, koju je kipar 2010. poklonio općini zajedno s zbirkom radova od 257 predmeta te 50 grafika, slika i reljefa, otvoren je Muzej općine Jelsa. U sastavu ove ustanove je i Memorijalna zbirka jelšanskog skladatelja Antuna Dobronića, te Zbirka afrokulture „Božidar Anzulović“, dar hrvatske humanitarke dr. Katarine Carić.

Naselja središnjeg dijela otoka, Jelsa, Vrbanj, Svirče, Vrisnik, Pitve, Dol i Vrboska, povezana su procesijom Za križem, koja se odvija jednom godišnje u noći između Velikog četvrtka i Velikog petka. Procesiju ne predvode svećenici, već bratovštine. Svako mjesto ima svoju procesiju na čelu s križonošom. Biti križonoša velika je čast na koju mnogi čekaju od samog djetinjstva. Sve procesije kreću u isto vrijeme i putem se pri obilasku „Božjeg greba“ u mjesnim crkvama nikad ne sastaju. Procesiju prati molitva i, u svakom mjestu, različito pjevanje pjesama pasionske pobožnosti. Ovaj je dio otočke baštine, koji u kontinuitetu traje 400 godina, uvršten na UNESCO-vu liste svjetske nematerijalne baštine.

Na visoravni nadomak Jelse nalazi se Grapčeva špilja, koja uz Markovu špilju nadomak Hvaru i špilju Badonj u Pokarvenik, svjedoči o naseljenosti otoka prije više od 6000 godina. U Grapčevoj je špilji živio čovjek razvijene neolitske kulture. Tu je na keramičkoj posudi nađen najstariji prikaz broda u Europi. Stanovnici ovog predjela izrađivali su obojanu keramiku, ukrašavanu utiskivanjem – tzv. hvarsku kulturu, koja se javlja na puno širem području od otoka Hvara. Do špilje se iz Jelse dolazi preko Humca od kojeg vodi brdska staza prema južnim padinama otoka, iznad naselja Gromindolac. Humac je sezonsko pastirsko naselje sela Vrisnik nastalo u 18. stoljeću. Najbolje je sačuvana ruralna aglomeracija na otoku, veoma zanimljivih sklopova malih kamenih kuća pokrivenih kamenim pločama. Na Humcu je slikoviti restoran Franičevića u kojem se jede izvrsna otočka janjetina.

Napuštajući predio Jelse, idući prema istoku otoka, ulazimo u predio zvan Plame. U srednjem je vijeku ovo bio izrazito pastirski kraj, pa naselja i danas čuvaju rustične sklopove dvorova i kuća. Plame su predio kojeg su od 15. stoljeća nastanjivali takozvani novi stanovnici, koji su se na otok sklanjali s kopna bježeći pred Turcima. Iako se stanovništvo stopilo sa starosjediocima, između ovog dijela otoka i onog zapadnog, postoje i danas dijalektalne razlike s granicom u Bogomolju. Malobrojni stanovnici Poljica, Zastražišća, Gdinja i Bogomolja, danas se bave uzgojem loze, smokava i maslina. Upravo oni prave najkvalitenije suhe smokve na otoku. Većina je iselila u Jelsu, Stari Grad i Hvar. Ova su naselja veoma slikovita i imaju potencijala za razvoj ruralnog turizma. Ponudu bi trebalo osmislili i vratiti život na ovaj dio otoka. Svako naselje ima pripadajuće uvale s kućama uz obalu mora. Uvala Pokarvenik koja pripada Gdinju, u kojoj je i prapovijesna špilja Badonj, jedna je od najljepših na otoku Hvaru.

Sućuraj je priobalno mjesto na istočnom rtu otoka, okrenuto kopnu. Udaljenost između Sućurja i Drvenika na kopnu je svega šest kilometara. Stoga je Sućuraj, iako administrativno vezan za otok Hvar, više upućen na obalna mjesta, primjerice Makarsku. Zbog svog strateškog i prometnog položaja, položaj Sućurja ima kontinuitet kultura od ilirskih vremena. Hvarski Statut iz 1331. godine spominje na mjestu Sućuraja crkvu sv. Jurja, po kojoj je naselje i dobilo ime. Novovjekovno naselje nastaje zahvaljujući samostanu kojeg su osnovali franjevci iz Zaostroga u 16. stoljeću. Samostan je pregrađivan u 17. stoljeću, a danas je sačuvan samo njegov manji dio. Malu baroknu crkvu sv. Ante sagradili su 1665. godine franjevci iz Zaostroga. Župna crkva sv. Jurja novijeg je datuma, iako je nastala na mjestu spomenute stare crkve. Na rtu sjeverno od luke nalaze se ostaci mletačke tvrđave. Neveliko naselje u svom najstarijem dijelu ima nekoliko slikovitih sklopova kuća građenih po uzoru na one doseljenika s Neretve, koji su upravo tu u 7. i 8. stoljeću doseljavali na otok. Sućuraj je oduvijek bio orijentiran na ribolov i preradu ribe. Danas je to jedna od točaka povezanosti otoka s kopnom. Stanovništvo se bavi ribarstvom i poljodjelstvom, dok se turizam još uvijek nije razvio u mogućoj mjeri.

Viši kustos Muzeja hvarske baštine
Mirjana Kolumbić, prof.

Newsletter

Unesite e-mail adresu i primajte vijesti