Vrijeme

17 °C

Ostale povijesne znamenitosti

Važnost hvarskog arsenala za mletačku vojnopomorsku kontrolu nad Jadranom

Grčka kolonizacija u protohistoriji Jadrana pokazuje se od samih početaka ovaj specifični akvatorij vrednovalo i s vojnopomorskog stajališta. S početka to će biti pojedine točke od Krfa preko albanske obale do Budve ( Butua ), odnosno na sjeveru Jadrana u poušću rijeke Po (Spina, Adria, Numana ). Kontrolirati te dvije krajnosti Jadrana, južnu i sjevernu, nije se moglo do pojave vojnog stratega kakav je Dionizije Stariji, tiranina sa Sirakuze. Njegovo posjedovanje Visa početkom 4.st. pr. Kr. uspostavit će prvu poveznicu takvog sjevera i juga. Logički nastavak te Dionizijeve zamisli jest uspostava agrarne kolonije u Starom Gradu na Hvaru ( Pharosu ), što je bilo ostvareno tek koju godinu nakon Dionizijeve Isse. U naredna dva stoljeća takva Dionizijska Issa s osloncem na Hvaru uspostavila je svoje supkolonije u Trogiru ( Tragurion ), Saloni ( Salona ), Stobreču ( Epetion ) i na Korčuli ( Lumbarda ). Time je bio povezan sjever s jugom u cilju kontrole trgovačke navigacije Jadranom.

Već u tim starovjekovnim razdobljima moguće je uočiti iznimnu važnost Hvara koji ima nemjerljivo veći broj pogodnosti od Visa za uzdržavanje vojnopomorskih snaga. To ne znači da Hvar upravo iz vojnostrateških razloga nije tijekom srednjeg i novog vijeka i dalje zajedno funkcionirao s Visom što se potvrđuje, među ostalim, «Hvarskim statutom « u kojem je Vis još jedna od hvarskih gospodarskih i inih destinacija.

Drugim riječima, oba ta otoka u prvom redu imaju izniman geostrateški položaj. Oni se nalaze posred istočne obale Jadrana tj. onog užeg jadranskog akvatorija čijim se vodama pretežno odvijao najveći dio raznolikog pomorskog prometa. Od njih do Gargana i njemu obližnjih luka u prosjeku je dan plovidbe, a sav promet nije se mogao drugačije odvijati nego u relativnoj blizini ta dva otoka, točnije pored grada i luke Hvara što uvjetuju maritimni, oceanografski, meteorološki i drugi čimbenici.

Arsenal u Hvaru koji se spominje u 14. i 15.st., kojeg su Mlečani dovršili 1320.g., te njegovo funkcioniranje krajem srednjeg i početkom novog vijeka u suglasju je sa svim prethodnim. Središte mletačke pomorske moći je Venecija kao što je to bilo u starom vijeku, u doba Grka, poušće rijeke Po. Ta će Venecija niz stoljeća biti stvarna gospodarica Jadrana te je to more s tog stajališta i nazivala « Golfo di Venezia». Slično je bilo u starom vijeku, kad je to more prvo ime – Jadran iz «Adrias» - dobilo po gradu i rijeci Adriji smještenoj, ne slučajno, u relativnoj blizini bitno kasnije Venecije. Iz te se Venecije put Sredozemlja plovi izravno prema zapadnoj obali Istre, u produžetku istočnojadranskim međuotočnim nizom, kao svojevrsnim zaštitnim koridorom od pogubnog utjecaja mora, pa u nastavku pored albanske obale u Otrant i dalje prema mediteranskim destinacijama. Turska prijetnja, prije toga saracenska i druge gusarske flotile, a uskoro senjski uskoci, uvjetovali su da se glavna točka za osiguranje plovidbe nije uspostavila u Zadru, koji je doista bio administrativni centar mletačke vlasti u Dalmaciji, k tomu je taj grad i odviše uvučen u međuotočne nizove, stoga je tu ulogu preuzeo Hvar, čiji je okoliš takav da je možebitna intervencija vojnoporskih snaga iz njega prema jugu i sjeveru ili zapadu mogla biti brža i učinkovitija. Kasnije, od 18.sz, kad su se pojavili brodovi nove kvalitete takvu vojnopomorsku točku Mlečani su uspostavili u Boki kotorskoj, da bi onemogućili djelovanje sebi suprostavljenih vojnopomorskih snaga iz Mediterana kroz Otrant. Istom tom logikom rukovodit će se kasnije Austro-Ugarska čineći od Boke, koncem 19.st., grandioznu vojnopomorsku bazu.

Vrste brodova, galije, te jedrenjaci s kraja srednjeg i početka novog vijeka, uvjetovali su da hvarski arsenal ima iznimno značenje kao vojnopomorski punkt u tom istom razdoblju. Time je on slijedio prethodna tisućljeća analognog ili gotovo istog značenja tog otoka u uspostavljanju vojnopomorske sigurnosti plovidaba raznovrsnih brodova. Ipak, tehnologijski napredak, osobiti znakovit od 18.st. s brodovima nove kvalitete, tražit će nove analogne destinacije ( Boka kotorska ), a Arsenal u Hvaru ostat će svjedočanstvo o prohujalim vremenima.

I u ovoj zgodi važno je istaknuti izuzetnu kulturološku samosvijest onodobnih Hvarana: arsenal da, i njegova vojnopomorska funkcija da, ali samo do onoga trenutka dok je to doista bilo najnužnije. Nakon toga ta je građevina postupno postala i prvorazredni kulturološki objekt, kazalište. U takvom pogledu Hvarani su se još jednom potvrdili kao izvorni Europljani: rat je nužno zlo, a kultura je temelj života. Stoga jest povijest hvarskog arsenala relativno kratka, dok je povijest hvarskog arsenala ( objekta ) izvanredno specifična, europska i mediteranska.

Prof. dr. Mithad Kozličić
Sveučilište u Zadru
Odjel za povijest
Zadar

Newsletter

Unesite e-mail adresu i primajte vijesti