Pismo Brandu

Zanimljivo viđenje sveprisutnog brandiranja samo je jedan od epiteta koji nam padaju na pamet kao moguća najava teksta koji slijedi.
Tekst piše naš dopisnik Vlatko Cvijanović a ovo je drugi u nizu njegovih tekstova koji će u budućnosti, nadamo se redovito, biti objavljivani u rubrici kolumni ili blogova (krompir - patata).
Brandiranje je postalo neizostavan dio svake uspješne kampanje, ako se sam ne brandiraš teško da ćeš uspjeti ....
Kako je brandiranje doživio naš lokalni sociolog po struci, a cinik po opredjeljenju saznajte u nastavku uz ispriku autoru na odgađanju objave. Bili smo zauzeti brandiranjem.

 


Dragi moj brende

Čeprkajući po internetu, naletim na neki članak: Upravljanje turističkim destinacijama. Pročitam onako sa preskocima, ležernim klikom miša, uopće se nisam trudio čitati između redova, jer se držim one stare da sve ono što su autori htjeli reći između redova jednostavno su trebali ispisati. Tako ništa nisam ni razumio, osim da treba upravljati turističkim destinacijama, što sugerira i sam naslov članka. Uglavnom, sve strane riječi, te treba brendirati ovo, nakon toga slijedi rebranding a nešto treba imanaging destination. Još sam razumio da se odnosi i na Hvar. Pomislih ja, pa i Hvar je brend*

(* holistička suma (sinergija) svih podataka o proizvodima ili grupama proizvoda radi poboljšanja vjerodostojnosti i ugleda organizacije ili pojedinca op.a.)

Onako, između nas, ja mislio da brend znači često se pojavljivati u medijima bez izrazitog povoda ili hodati uokolo s nekom majicom na kojoj je logo ili snimiti neki filmić, pa postaviti na neki portal sumnjivih ljudi sumnjivog morala. Ukratko, teško sam tu stvar biti brend povezivao sa nekim jasnim determinizmom. Onda sam ja skužio, promišljajući o Hvaru kao brendu, nekoliko osnovnih postulata.

Nebrojeno ste puta čuli od marketinških stručnjaka da svu ponudu svodimo na sunce i more,  te ako želimo kvalitetnije goste da trebamo proširti ponudu. Znači trebamo kvalitetne goste, to je prvi postulat u razvoju brenda. Ovo treba shvatiti doslovno jer nesmije biti popuštanja u brendiranju.Kad gosti stupe nogom na rivu iz katamarana treba ih odma(h) pitat jesu kvalitetni, ako nisu neka produže za Korčulu. Dalje, za brend je nužna određena izvornost, autentičnost , treba se preispitati, koje je to stanje kolektivne otočke svijesti lil mentaliteta. Ležernost, lijenost ( već je brendirana u povijesti jedne lijenosti-knjiga op. a.) ili možda fjaka. Treba inzistirati da fjaka uđe na UNESCO-ov popis kulturnih dobara, tako kada se gosti zapitaju gdje toga ima, izađe link; www.ne vaja prišit pomalo-hvar.com. Onda treba brendirat sve čega ima na otoku a naša je diferentia specifica i usko je povezano sa morem, npr. stine sa žala. Sjećam se da je jedan imao štand po sredini plaže, žala, a core buisness mu je bio prodaja kamenja sa žala, stine. Na štandu. Cijena 60 kn po komadu. Priđe mu tako jedna amerikanka oprezno ispred  štanda i povede se razgovor. Kaže amerikanka: „U čemu je kvaka, finta iliti štos, između stina sa štanda i ovih sa žala, izgledaju identično!?“. Prodavač odgovara: „Nema je!“. Amerikanka se čudom čudi a govori njoj prodavač: „Gospođo, ovaj kamen je homemade kamen s otoka Hvara“. I tako bi brend, homemade stone. Vidite, nije teško nešto proglasiti brendom, samo na ovome primjeru nema zarade, a to je cilj svakog brendiranja. Tako je i sa hranom i pićem. Naši su ugostitelji, obrtnici i iznajmljivači pravovremeno shvatili o čemu je riječ kod toga famoznog brendiranja, pa su umjesto 'divjeg zeja' i pašticade ili 'mojito' koktela, lijepo brendirali cijene. Šta možda nije po definiciji, a ni po uzusima marketinških gurua, ali je svakako mudro i pametno. Osobno sam protiv toga, uzmimo na primjer taj Mojito. Svi ga furešti konzumiraju, po nekome leisure, sun & spa konceptu, no mi trebamo upravo suprotno djelovati i razviti drugačiju taktiku, nepoželjno je u brendiranju kopirati postojeće proizvode a i malo me muči šta se ispija u Carpe diem baru, to mi osobito ne odgovara. I ja sam jednom bio u tome carpe diem-u, ali u Metkoviću. Tamo nije bilo 'Mohitota'. Nisu ni čuli za to. Zato mi trebamo brendirati rakiju od hostujih, sa nekom fensi etiketom, za rakiju su svi čuli. Uostalom, pametnije je ući u EU sa rakijom, nego...

Piše: Vlatko Cvijanović

Galerija

Nazad na vijesti